...stiže i Nova... Rod rodjeni onoj Staroj. Skoro, pa bliznakinje. Nisam joj se nešto pretjerano obradovala, a nije mi baš nešto ni poklonila kad je stigla. A mogla je, nije da nije. Mogla mi je organizirati kakvo putovanje, miris mora, nekakav krasni hotel - da me drugi služe, a ja da uživam... Ma, obradovala bih se i osmjehu u nečijim očima, poljupcu u kosu, stisku ruke i šapatu u ponoć... Da, da... trebalo mi je da čujem samo te dvije riječi...
Nego, neću se žaliti - te nemam ovo, te nemam ono... jer ima onih koji mnogo što-šta nemaju, a opet pjevaju...
Lako je voljeti nekoga kad je u pitanju dvosmjerna ljubav jer se dobija i nešto zauzvrat, ali nekako iskrenije zvuči ova jednosmjerna, iako je to apsurd i zvuči suludo. I lako se popizdi kad ideš, ideš, ideš u istom smjeru jako dugo, a onda vidiš da nema kraja i da se nikuda ne stiže. E, ako se ne popizdi, onda je to jaka ljubav. Ili ludost, svejedno je. Nekad se dogodi da se stane pa se ista ta ljubav pretvara čak u mržnju, kad te na jednoj točki puta polije hladnom vodom iz kante (znam i takve primjere). Ali to je već fizika... :)
Mladi Luče, nećeš mi vjerovat, dok si ti bio ovdje, na ovoj obali, ja sam putovala u Detroit, na žurku kod Alicea Coopera :))))) Tvoj komentar je sjajan! No, od tebe ništa manje i nije za očekivat! ;)))
Evo jednog primjera: Nije isto voljeti mačku i voljeti psa. U tome je suština, a baš zato ima puno onih koji "vole "pse i mrze mačke, ali nema nikoga koji voli mačke i mrzi pse.
Lagano je zatvorila oči, prepuštajući se kovitlacu isprepletanih misli... Nije bila sigurna želi li pronaći put iz labirinta, ili ostati zatočena tisućama nejasnih zvukova i nizovima fluorescentnih boja koje se smjenjuju, spajaju u nove, blijede i nestaju... Osjećala je kako lebdi na rubu sna, spremna da utone u mekano, šuštavo dozivanje iz daljine...
Nejasni strah da će joj bol već slijedećeg trena zaparati grudi, da će ju riječi iznova povrijediti, natjerao ju je da otvori oči.
Pružila je ruku, hvatajući zrak Sunca drhtavim prstima. Zvuk gitare zaplovio je niz rijeku, zibka se lagano zanjihala u ritmu vilinskih koraka...
Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer, nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.
Noćas te tugujem.
A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i šute,
samo što oči prosipaju sjaj
u nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.
Noćas te tugujem i skitam.
Ne ljubim i pitam
što je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narančama s juga
govori mi što je tuga.
Nisi daleko.
A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu svijeće.
da a koga ne uhvati ljetna dosada...a kad bolje razmislim i to je bolje od škole......samo mi se sad čini da bih htjela ić u školu,možda tri dana pa opet nastaviti ovako...he,he,aj pusa i tnx na komu
Ja poznam jednog Krznarića, ali se on ne zove Željko. Poznam i jednog Željka, ali se on ne preziva Krznarić. Poznam još jednog Željka koji se isto ne preziva Krznarić i uopće ne pozna ovog prvog Željka kojeg sam spomenuo. A sad sam se sjetio još jednoga Željka, ali ni on nije Krznarić i nema veze s prethodnom dvojicom Željka. Kad smo već kod ovog padeža u kome je Željko postao Željka, sjetio sam se i jedne Željke. E, kako je ta Željka atraktivna, to je čudo! A nisam je dugo vidio. Tko zna, možda se udala i možda ima troje djece, dijete iz prve trudnoće i blizance nakon druge trudnoće. Možda se neko od te djece zove Željko. Možda joj se i muž preziva Krznarić. Ipak, volio bih da se varam i da se ipak nije udala i da ja nju sretnem negdje prije pojave kestenja na pijacama jer sam nestrpljiv.
Mladi Luče, jako bih voljela upoznat ovoga Željka... Krznarića :) I uopće, volim se sretat s piscima :) Nadam da ću jednoga dana upoznat i sjajnog pisca "Male Ramone" :))) A tebi, od srca, želim da atraktivnu Željku sretneš prije pojave kestenja...
"Maestro šansone, predivne boje glasa, skladnog stasa, pravi gospodin, uz čije pjesme smo odrastali, zaljubljivali se i sanjarili, naš Charles Aznavour..." - napisala je @Kašeta na eSnipsu.
@belfegora, on je znao... ali danas je sve manje romantike, ja ne znam što je s ovim muškarcima ;))) @medeja7, njegove pjesme su ostavile traga na sve nas koji smo odrastali uz njih i mogu ti reć da sam jako sretna zbog toga :) Kiss :)))
Točno prije godinu dana napisah pjesmu na riječi koje mi je zadala moja draga Anlah :) Netko me upravo podsjetio na nju proteklih dana. Slučajnost? Hmmm... može bit ;)))
@true serendipity, sigurna sam da b se i ti snašla sa zadanim riječima ;))) samo u strartu se čini teško, no poslije ide samo... ;))) kiss i tebi, draga :)))*** @medeja7, riječ po riječ... i osjećanja se lagano izliju na papir... Kiss... :))) @selma, još uvijek se isto smiješ ;))) @radee, već davno sam prestala vjerovat u slučajnosti... ;)
sjecam se tih rijeci... kad su jos bile zadatak i kad su ti zadaci plovili ovim stranicama. u izricaj i sadrzaj nisam ionako ni u jednom trenu sumnjala ;)))
Hvala također i tebi.....Hvala na posjeti......Evo ovom prigodom želim ti ugodan i čaroban provod danas....Sretno Valentinovo....p.s lijepo je što si ponovo sa nama......
volim voljeti ali ne volim taj dan.. i dalje držim da je glupo što samo jedan dan svi posebno izražavaju ljubav.. trebamo voljeti svaki dan, i svaki dan to pokazivati.. :) no da.. uživaj :)
@medeja7, i ja ! :))) Još u kombinaciji sa Dobrišom ;))) @selma, :))) @true serendipity, ja sam pjesmu čula prije nego sam ju pročitala :) I svidjela mi se istog trena :)))
